Koncentrator kisika je medicinski uređaj koji pomaže ljudima sa niskom razinom kisika u krvi. Zahvaljujući velikom napretku u medicini, koncentratori kisika su danas kompaktni, mali, tihi i lagani, ali ipak pružaju maksimalnu usklađenost i visoke performanse.
Kako radi koncentrator kisika?
Koncentrator kisika usisava zrak, pročišćava ga, a zatim distribuira novostvoreni zrak. Prije nego što uđe u koncentrator, zrak se sastoji od 80 posto dušika i 20 posto kisika. Koncentrator kisika koristi taj zrak, a iz njega izlazi 30 do 90 posto čistog kisika i 10 do 70 posto dušika. Dušik je odvojen kako bi se pacijentu pružila najveća moguća doza kisika, jer je teško dobiti taj postotak kisika bez pomoći medicinskog sredstva.
Proces koncentracije u 5 koraka:
- Uzima zrak iz sobe.
- Kompresira kisik.
- Izvlači dušik iz zraka.
- Podešava način isporuke zraka.
- Ispušta pročišćeni zrak.
Mnogo je dijelova koji čine prijenosni koncentrator kisika. Kompresor i filter su jedni od glavnih dijelova. Kompresor komprimira zrak koji se filtrira u koncentrator, a zatim isporučuje zrak u kontinuiranom toku. Stlačeni zrak prolazi kroz filter. Filter igra važnu ulogu, jer je to uređaj koji uklanja dušik iz zraka. Materijal zvan Zeolit, koji je šesterostrana mikroskopska kocka s rupama na svakoj strani, nalazi se u filtru i upravo on uklanja dušik iz zraka. U koncentratoru su smještena dva filtra. Nakon što se zrak prvi put komprimira u koncentratoru, on odlazi u prvi filter. Kisik se šalje u spremnik proizvoda. Tada se prvi filter napuni dušikom. Zatim se uključuje protok plina, a komprimirani zrak se premješta u drugi filter. Kompresor prvog filtra vraća zrak iz spremnika u prvi filter. Pad pritiska iz prvog filtra i slabljenje kisika tjera zeolit da oslobodi dušik. Kisik i dušik se spajaju i puštaju nazad u sobu kao redoviti zrak. Zrak se zatim komprimira i šalje u drugi filter gdje se kisik kroz njega premješta u spremnik proizvoda. Cijeli ciklus započinje iznova s prvim filtrom nakon nekoliko sekundi. Ostali važni dijelovi koncentratora kisika su sustav za hlađenje koji sprečava pregrijavanje i nazalna kanila koja isporučuje pročišćeni kisik nakon što je kisik prošao kroz sve filtre. Kanila pomaže poboljšati apsorpciju kisika.
Prednosti koncentratora kisika
Koncentratori kisika imaju brojne prednosti za bolesnike kojima je potrebna terapija kisikom. Oni su puno manje opasni od tradicionalnih boca s kisikom, koji mogu, ako puknu ili cure, uzrokovati ili povećati brzinu izgaranja u požaru. S druge strane koncentratori kisika ne predstavljaju takvu opasnost. Kućni koncentratori kisika koji mogu "napraviti" vlastiti kisik postali su popularniji i široko korišteni od staromodnih spremnika za kisik. Druga glavna prednost je što nema problema i dodatnih financijskih troškova kao kod punjenja boca s kisikom.
Koje su koristi i razlozi za korištenje koncentratora kisika?
Postoji mnogo razloga za koncentraciju kisika i liječnici mogu preporučiti terapiju kisikom za različita medicinska stanja. Vaša pluća obično apsorbiraju kisik iz zraka, prenoseći ga u krvotok. Ako vam je krvna slika ili mjerenje pulsnim oksimetrom pokazala da imate nisku razinu kisika u krvi, liječnik može preporučiti kratkoročnu ili dugoročnu terapiju kisikom. Akutna stanja obično zahtijevaju kratkotrajnu terapiju kisikom. Međutim, neka respiratorna ili kronična stanja zahtijevaju dugotrajnu nadopunu kisika.
Akutna stanja koja zahtijevaju koncentrator kisika
Nekoliko primjera akutnih stanja u kojima biste trebali koristiti koncentrator kisika za kratkotrajnu kisikovu terapiju su:
- Astma: ovo stanje nastaje kada vam se dišni putovi upale i počinju stvarati puno sluzi, što otežava disanje. Iako postoji veliki broj lijekova koji mogu liječiti i kontrolirati astmu, koncentrator kisika može pumpati visoku razinu kisika u krvotok pacijenta dok ima ili je imao napad astme.
- Upala pluća: Pneumonija je infekcija kod koje razvijate upalu u jednom ili oba plućna krila i u većini slučajeva pune se tekućinom. Mnogim oboljelima od upale pluća prepisana je terapija kisikom i vidljivi su dobri klinički ishodi.
- Sindrom respiratornog distresa (SRD): SRD je poremećaj disanja koji uglavnom pogađa novorođenčad, posebno one koji su rođeni šest ili više tjedana prije datuma poroda. Novorođenčad koja boluju od SRD-a ne stvaraju dovoljno surfaktanta, zbog čega im pluća kolabiraju i otežavaju rad disanja. Plućni surfaktant je mješavina fosfolipida i lipoproteina koja smanjuje površinsku napetost sloja vode koji oblaže alveole, smanjujući na taj način sklonost alveola kolapsu i rad potreban za njihovo otvaranje. Terapija pomoću koncentratora za kisik pomaže ubacivanje kisika u bebin krvotok i pluća kako bi se smanjile daljnje komplikacije.
- Bronhopulmonalna displazija (BPD): Novorođenčad koja boluju od SRD-a također imaju veći rizik od razvoja BPD-a. Ovo je teško kronično oštećenje pluća u nedonoščadi, izazvano nadoknadom O2 i dugotrajnom mehaničkom ventilacijom koje zahtijeva dugotrajnu podršku pri disanju. U nekim slučajevima, nakon operacije, možda će vam trebati kisik u kratkom vremenu.
Kronične bolesti koje zahtijevaju terapiju kisikom
Neka kronična stanja koja zahtijevaju dugotrajnu uporabu koncentratora kisika su:
- Kronična opstruktivna bolest pluća (KOPB): KOPB zahvaća oko 16 milijuna ljudi, ali koncentrator kisika može biti učinkovit tretman. Kada imate KOPB, imate kronično oštećenje pluća što otežava plućima apsorbiranje dovoljno kisika. Kao rezultat toga, možete imati poteškoće s disanjem, a terapija kisikom kroz koncentrator može vam pomoći.
- Cistična fibroza: ovo opasno stanje je nasljedno i izaziva oštećenje probavnog sustava i pluća. Rijetko je stanje koje utječe na stanice tijela odgovorne za proizvodnju sluzi, znoja i probavnih sokova. Tekućine se izmjenjuju što rezultira ljepljivijom i gušćom otopinom koja začepljuje kanale, cijevi i prolaze bolesne osobe.
- Apneja u snu: Apneja u snu je poremećaj spavanja koji može biti ozbiljan i uzrokovati da disanje pojedinca sporadično zastane i započne tijekom sna. Obično je liječenje ovog stanja kontinuirani pozitivni tlak u dišnim putovima (CPAP), gubitak tjelesne težine i fizička tjelovježba, mada neki ljudi s apnejom za vrijeme spavanja mogu zahtijevati terapiju kisikom.